Živim život

Održavanje razina glukoze u krvi svakodnevna je i konstantna stavka na umu svake osobe koja živi s dijabetesom. Shodno određenoj aktivnosti, tjelovježbi, obroku ili nekom drugom faktoru, osoba koja živi s dijabetesom mora prilagoditi unos inzulina kako ne bi došlo do hiper ili hipoglikemije.

Ako koriste injekcije, osobe inzulin ubrizgavaju pojedinačnim iglama ili inzulinskim olovkama. Inzulinske olovke doziraju unaprijed izmjerene količine inzulina u tijelo, dok se količine inzulina koje se unose iglama moraju pažljivo izmjeriti. Osoba koja živi s dijabetesom mora testirati razinu šećera u krvi prije svake injekcije kako bi primila odgovarajuću količinu inzulina. Moguća posljedica učestalih injekcija inzulina na istom dijelu tijela je razvoj rezistentnih područja.

U usporedbi s drugim načinima inzulinske terapije, inzulinske pumpe kontinuirano mjere razinu šećera u krvi i isporučuju potrebnu količinu inzulina bez intervencije korisnika pumpe. Pumpe mogu ispuštati male doze inzulina kontinuirano (bazalno) ili bolusnu dozu neposredno prije obroka kako bi kontrolirale porast šećera u krvi nakon obroka. Doze se isporučuju kroz fleksibilnu plastičnu cijev (kateter). Uz pomoć male igle, kateter se uvodi kroz kožu u masno tkivo i zalijepi na mjesto, čime se izbjegava često primanje injekcija.

Inzulinske pumpe su točnije, preciznije i praktičnije, te omogućavaju fleksibilniji i slobodniji način života u odnosu na inzulinske injekcije – uz inzulinske pumpe nije potrebno stalno razmišljanje o razinama šećera u krvi; inzulinska pumpa sama regulira, uči i prilagođava se navikama i stilu života korisnika.